Učenici osmih razreda krenuli su 18. rujna na terensku nastavu u sklopu projekta „Posjet učenika osmih razreda Vukovaru“ u pratnji svojih razrednika i vodiča.
Prvi dan su bili u Memorijalnom centru Domovinskog rata Vukovar gdje su slušali predavanje o Domovinskom ratu nakon čega su posjetili Gradski muzej, Muzej vučedolske kulture i crkvu sv. Filipa i Jakova.
Uz predavanja vodiča posjetili su memorijalne lokacije u Vukovaru, logore i hangare, eksponate vojno-civilnih vozila i letjelica koji su korišteni u obrani grada, Spomen dom hrvatskih branitelja, Vukovarsku bolnicu, Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata Ovčaru i Vodotoranj.
Ovaj obrazovni posjet Vukovaru učenici su završili „Školom mira”, kao i natjecanjem u kvizu znanja u sklopu ovog projekta kojim se čuva sjećanje na Domovinski rat i važnost bitke za Vukovar u obrani naše domovine Republike Hrvatske. 

Posjet Vukovaru - dojmovi učenika 

Put u Vukovar bio je jedno nezaboravno iskustvo koje će uvijek biti dio mene. Pomogao mi je povezati i razumjeti jedan važan događaj u hrvatskoj povijesti. Sve traume koje su Vukovarci proživjeli prikazane su, a sva bol i patnja grada vidljiva je na mjestima koja smo posjetili. Mislim da bi svi oni obični ljudi i civili koji su dali svoj život za grad i sigurnost ostalih trebali zauvijek biti zapamćeni. (Isa Bogdanović, 8.b)

Vukovar je grad tuge u kojem se osjećaš ponosno, ali u isto vrijeme i nelagodno jer budi u tebi empatiju prema žrtvama rata. Traume su mi ostale pri samom boravku tamo i učenju o povijesti Vukovara u Domovinskom ratu. Ne mogu ni zamisliti kako je tek bilo tada, zato ne želim da se ikad ponovi ovakva strahota u kojoj su nedužni ljudi stradali. (Lucija Mirošević, 8.b)

Bilo mi je žalosno slušati kroz što su sve Vukovarci prolazili, a najtužniji mi je bio posjet bolnici.Tamo smo na početku pogledali film koji je bio jeziv, a kasnije smo se spustili u podrum u kojem sam osjećala nelagodu. Samo sam čekala da izađem… Patnja kroz koju su prošli Vukovarci, a i ostatak Hrvatske užasna je i nadam se da se više neće ponoviti. (Katarina Oreb, 8.b)

U Vukovaru me posebno dojmilo Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata i tzv. vječni plamen koji se nalazi unutar križa. Bilo mi je lijepo popeti se na Vukovarski vodotoranj s kojeg puca neopisiv pogled, a mogli smo vidjeti i kako je Vodotoranj izgledao prije uz pomoć interaktivnih ploča i, što je najvažnije, na vrhu se vijorila zastava Republike Hrvatske. (Roko Dragojević, 8.b)

Poseban dojam na mene ostavila je bolnica u Vukovaru. Kada smo ušli u nju, osjećala se neka hladnoća svugdje oko nas. Dok smo prolazili prostorijama u kojima su bile lutke koje su vjerno zamjenjivale ljude, bilo je zastrašujuće i vrlo tužno. Vukovar je grad u kojem se osjeća tuga rata koji je završio, ali i bol ljudi koji s time još uvijek žive svaki dan. (Rahela Matulić, 8.b)

Dok smo prolazili Vukovarom, imao sam osjećaj da smo još u ratu, a kada smo došli u hostel i vidjeli tenkove, taj dojam se pojačao. Na svakoj lokaciji bio je prisutan osjećaj tuge. Ovo je poruka nama mladima da se ovo više nikad ne ponovi. (Vito Andreis, 8.b)

U Vukovaru sam se većinu vremena osjećao potresen, tužan i nesretan zbog onoga što sam doznao kroz priče ili vidio u muzejima, a tiče se, naravno, Domovinskog rata. (Ivan Žuvela, 8.a)