Mirko Bogović hrvatski je pjesnik i političar rođen u Varaždinu 2. veljače 1816.godine. Osnovnu školu završio je u Križevcima, a gimnaziju u Varaždinu.

Posvetio se vojnom pozivu, ali 1840. godine napušta vojsku i studira filozofiju i pravo. Pisao je lirske pjesme ljubavnog, političkog i domoljubnog sadržaja ("Ljubice" 1844., "Smilje i kovilje" 1847., "Domorodni glasi"); satiričar ("Strelice").

Uredio 9. godište "Kola" (1854.) i prvo "Nevena" (1852.). Za Bachova apsolutizma središnja književna osobnost u Hrvatskoj; jedan je od osnivača hrvatske novele ("Pripovijesti") i plodan dramatičar s političkom i socijalnom tendencijom ("Frankopan", "Matija Gubec", "Stjepan, posljednji kralj bosanski", "Šilo za ognjilo"). Pisao anakreontske pjesme ("Vinjage"). Mirko Bogović umro je u 4.svibnja 1893.godine u Zagrebu.