Nakon mnogo probi i iščekivanja došao je taj dan. Dan kada smo otputovali u Češky Krumlov. To je bio četvrtak, 24. 9. 2015. Ujutro s trajektom u 6.15 smo krenuli prema Splitu. Puna riva nas kumpanjola ukrcala se na trajekt „Korčulu“. Puni adrenalina smo feštali po brodu, slušali muziku, igrali na karte… I tako došli u Split. Nakon velike trke i naguravanja zbog toga tko će uhvatiti najbolja mjesta u autobusu, krenuli smo za Češku.

Autobus je bio poprilično velik i moderan. Imao je internet, ali nije nešto radio. Za internet mi je najmanja briga kad su tu svi prijatelji s kojima se zabavljamo. Naravno išli smo autocestom do granice sa Slovenijom. U Hrvatskoj smo stali nekoliko puta. Jedan put sam pojeo fini objed. I tako negdje oko 15:30 bili smo na granici sa Slovenijom. Mislili smo da će biti gužve na granicama zbog izbjeglica, ali smo ovu granicu u 3 minute prošli. Primijetili smo svi sa strane šatorsko naselje za izbjeglice, ali pošto je bilo kišovito nije ih vani bilo. I tako smo ušli u Sloveniju. Sloveniju smo začas prošli i ušli u Austriju. U Austriji smo stali jedan put. Ona mi je baš sporo prošla. Zatim smo u večernjim satima ušli u Češku. Oko 22:00 sati smo stigli u Česky Krumlov. Odmah mi je u oko upao veliki dvorac koji se vidi izvan i unutar grada...

Došli smo, podijelili se za sobe, raspakirali se i počeli „frajat“. Inače, spavali smo u prostorijama kluba iz Češkog Krumlova. Sobe su bile pristojne i za nas taman. Dočekala nas je ispred hotela (tamo gdje spavamo) vodička po imenu Eliška. U sobi smo bili ja, Gordan, Dominik, Antonio i Marin. Zafrkavali smo se do mile volje, igrali na karte i još svašta. Učitelji su imali pune ruke posla smirivati nas i slati u sobe. Tu noć smo ostali budni skoro do jutra. Ujutro  su nas učitelji probudili rano tako da nas odmah nije bilo volja. Obukli smo se, spremili i polako krenuli na doručak. Eliška nas je do tamo vodila, a putem smo i prvi put prošli kroz grad. Meni je već tada grad bio fantastičan, a to nije još ni sjena onoga što ćemo u njemu vidjeti. Na drugi kraj grada gdje nam je doručak smo došli, a tamo smo se i presvlačili za nastupe.

Poslijepodne smo tri puta nastupili po raznim mjestima u gradu. Umorni i iscrpljeni od nastupa zaspali smo ranije nego smo htjeli. Sutradan je trebao biti najteži dan kako su nam rekli. Meni je gori i naporniji bio petak. Opet su nas probudili. Išli smo na doručak na isto mjesto kao i u petak. Poslije doručka smo se obukli u nošnje. O da, zaboravio sam reći da smo u petak navečer bili na trgu i imali slobodno vrijeme za kupovinu i razgledavanje. Na pozornici su nastupali razni izvođači, a dodatni ugođaj pojačali su oni lijepi mali štandovi postavljeni po trgu. E, da se vratimo na subotu. U kasnim jutarnjim satima smo nastupili na pozornici u središtu Krumlova. To je bio kraći nastup.Odradili smo ga super, a onda između objeda i kraja nastupa smo se fotografirali s ljudima koji su nam prilazili. Bili smo prave medijske zvijezde. Zatim smo u nošnjama išli u obližnji restoran na ručak.

U 15:30 smo opet imali nastup u centru grada na pozornici ali ovaj put duži nastup. Bili smo na vrhuncu. Lijepo smo predstavili svoju školu, mjesto, županiju, možda čak i državu. To je veliko priznanje. Poslije nastupa išli smo se presvući, a onda smo zasluženo išli po trgu kupovati i to do 19:00. Onda je uslijedila večera poslije koje smo išli u hotel. Tada smo se skupili u jednu sobu, ludo se omaškarali uz svirku. Poslije toga smo se u sobi zabavljali još dugo u noć. 7:40, ulazi učiteljica Mirela i kaže da se spakiramo, da imamo još 10 minuta. Soba u kaosu, mi još u snu i na kraju smo sve stigli na vrijeme. Taj dan u nedjelju nismo imali nastup pa smo razgledali ostatak grada.

Razgledali smo dvorac koji me oduševio, a pogotovo toranj koji se izdiže iznad grada i pruža predivni pogled na grad i okolicu. Posebno su me oduševili parkovi s fontanama. Sve uredno sređeno, nigdje smeća, nigdje ničega, samo zelenilo, ma prekrasno. Naravno, uslijedio je ručak i zatim povratak u hotel. Još smo imali jedan sat da sve pregledamo i sredimo u sobi. Stavili smo kovčege u autobus i krenuli put shopping centra. Tamo smo se nakupovali svega. U 19:30 smo krenuli kući. Cijelu noć u autobusu s društvom i zabava. Došli smo ujutro oko 9:30 u Split i brodom krenuli put Vele Luke. Brod je bio „Bartol Kašić“. Veličanstveni doček svih onih koji nisu bili i uz roditelje nam je pružio topli povratak kući. Što reći nego jedno predivno PUTOVANJE  DJETINJSTVA.
                                                                          Ivan Dragojević, 7.a

NEZABORAVNO PUTOVANJE

Autobus nas je odveo kroz Hrvatsku, zatim Sloveniju i Austriju do Češke. Odsjeli smo u gradu koji se zove Česky Krumlov, a smjestili su nas u sobe jedne sportske dvorane. Neki su od oduševljenja odmah počeli trčati po hodnicima ili skakutati po krevetima, ali ipak su ih učitelji uspjeli umiriti pa smo nekako zaspali. Sljedeće jutro otišli smo u razgledavanje grada koji nas je ostavio bez daha. Prekrasne kuće raznih boja s različitim oblicima krovova i raznobojnim cvijećem po prozorima. Svaka je kuća bila drugačija, posebna i lijepa na neki svoj način. U gradu ima puno mostova koji prelaze preko rijeke, ima i puno trgovina s ručnim radovima od drva i stakla, mnogo drveća i cvijeća. Oko tri popodne, prvi put smo nastupali. Iako su to bila četiri kratka nastupa, ipak smo se umorili. Nakon večernje šetnje trgom, otišli smo na spavanje.

U subotu prvi nastup bio je u podne na pravoj pozornici na trgu, trajao je 15 minuta i svi su bili ponosni na nas. Poslije smo se šetali po trgu u nošnjama čekajući glavni nastup. Tada smo se mnogo fotografirali s Kinezima, sve do četiri sata popodne kada smo imali glavni nastup od 30-35 minuta. Ponovo smo dobili same pohvale. Sljedeći dan obišli smo jedan dvorac, fotografirali grad s visine, posjetili neki labirint i park prepun cvijeća i drveća. Jedni su brali cvijeće a neki su lovili vjeverice. Taj dan ispred zgrade u kojoj smo odsjeli bili su postavljeni tenkovi, vojni šatori i još neka vojna vozila a zrakom su letjele dvije bučne letjelice. Pretpostavili smo da je to iz razloga jer je sutradan bio Dan državnosti. Oko pet sati poslijepodne krenuli smo i stali u trgovački centar, šopingirali smo do sedam i pol sati navečer, kada smo krenuli prema Veloj Luci. Putem su većinom svi spavali. Lijepo je ponovno se vratiti Veloj Luci iako nam je ovo bilo nezaboravno.

                                          Meri Jurković, 7.b