Kraj je školske godine, kraj našeg puta na kojem je bilo puno lijepih, ali i malo manje lijepih trenutaka. Sada kada je kraj tako blizu, puno je emocija. Ostavljamo iza sebe jedno veliko i poučno razdoblje. Radost, tuga, prva prijateljstva, prve simpatije, prve svađe, sve je to bilo sastavni dio našeg dosadašnjeg školskog života te, naravno, ekskurzije i izleti koje ćemo pamtiti zauvijek. Zahvalni smo neizmjerno svojim učiteljima i  učiteljicama, razredniku i razrednici što su nas puno toga naučili, a najviše kako biti čovjek.
Rastajemo se, ali srcima i dušom još smo uvijek čvrsto povezani. Nadamo se da će na kraju ove staze ipak biti svjetlo te da ćemo dobro odlučiti što ćemo raditi i čime se baviti u životu jer jedan veliki temelj imamo. Nestrpljivo iščekujemo taj zadnji dan za koji se već dugo pripremamo, ali u isto vrijeme i ne želimo kraj. Nama ovo nije zbogom nego doviđenja. Kad još uvijek nije stigao taj kraj, pitam se koliko će mi ovo sve nedostajati i hoće li biti i više od očekivanog. Sada ovo manje cijenimo, nego što ćemo kada se nekad u budućnosti sretnemo i popričamo negdje uz neku večeru. Tek ćemo se tada sjetiti kako nam je bilo lijepo i koliko uspomena imamo. Bit će emotivno, ali nismo jedini koji su kroz to prošli i, što je najvažnije, nismo sami. Uvijek smo imali obitelj koja nas je u svemu podržavala, a tako će biti i dalje.
Ne znamo što nas sve očekuje u životu i koje ćemo sve uspone i padove imati, ali trebamo biti strpljivi, uporni i sve ono što su nas u školi naučili. A to je kako biti čovjek, pomoći drugima u nevolji pa i one osnove iz svih predmeta.
A sada slijedi rastanak!
                                                                                                 Rina Žuvela. 8B